Właściciel bloga: budisavcanka

budisavcanka
74, Tuzla Canton, Bośnia i Hercegowina

Osećam večeras, dok posmatram laste
i pupoljke rane,
kako srce moje polagano raste
k'o vidik u lepe, nasmejane dane;

kako s mladim biljem postaje sve veće
i lako k'o krilo,
i kako mu celo jedno nebo sreće
i pakao bola ne bi dosta bilo;

kako čezne za svim što bi život mog'o
lepog da mu dade,
i da mu ničega ne bi bilo mnogo:
tako su mu velike čežnje mu i nade.

Osećam, da dosad sve je bilo šala
moga srca vrela;
da još nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela;

Da…


10.03.2014

OТУЂЕЊЕ

Бежиш из мојих мисли опет у мисли моје
Сва од душе тело ми сећањем узмеш лако
Мир и немири с нашом даљином тихо се споје
То зов тетреба у нама губи се полако

Губе се ноћи уз жижак наде проћердане
И стисак руке недодиру веома сличан
Свако од нас тек слути оног другог бездане
То бол постаде себично исувише личан

Постају сувишни дани испред нас и у нама
Било твоје и моје не дирне иста прича
Исто се сунце рађа – не на истим странама
То усред лета стеже нас сибирска зима цича

Стежу…



gde li je sada?...da li je sama? …
da li je opet zaboravila staviti rukavice…
ta mala cupavica zaboravna…
da li je i njega tako negde usput zaturila…poput perlice..
od koje ce jednog dana napraviti ogrlicu uspomena…
bezbroj pitanja ostaju bez odgovora…
ruke vec pomalo promrzle,ubacuje u dzepove....
trazeci krivca za ledom okovano srce…
u sebi tiho opsova sivilo decembra..
.uh,voleo bi da padne sneg…
da prekrije planinu ceznje za njom
u njegovim grudima nastalu…
mozda bi svaki odron, izazvan pomenom njenog imena
manje boleo…mozda bi ona pozelela
da obuje te cizme skitaljke…
i obroncima planine njegove ceznje proseta...
mozda jos vreme nije…cekace....
verovatno je i zima u tajnom dosluhu sa njom…
odlucila da sneg posalje…onda, kada…


Ako se nekad setiš mene,
obiđi mesto gde smo se sreli.
Sedi na klupu mladosti naše,
možda još tamo stoje reči
što naša srca urezaše.
A možda više ni klupe nema,
ili su reči saprale kiše.
Bila je jednom naša ljubav,
bila,i nema je više.
budisavcanka_buda


29.02.2012

Prolaze dani,prolazi vreme,
sve se pretvara u prošlost snenu,
ostaji seæanja i uspomene
na ljubav jednu i jednu ženu.
Bore na licu i vlasi sede
doneæe život i tužno vreme,
ali iz mladosti,te slike blede
do kraja života pratiæe mene.

Kao u kamenu,kao u steni
urzana slova veèito traju,
tako æe seæanja što žive u meni
na lepe dane da me seæaju,
a ovo æe seæanje na tebe mila,
bolnu mi starost sreæom da krasi,
dok god me svest bude pratila
i varnica života se ne ugasi.

Z.Joviæ


01.11.2011

Od jutros me poterao maler..Sednem za komp i da otvorim fejs...nemože....Nema šanse da uđem na svoj profil....Šta se desilo ne znam....
Uzmem karticu iz starog mobilnog..da prebacim u novi i ...ona blokirala....Ma nije mi zbog kartice ali taj broj imam već dugo...
Krenem da sklonim neke novine i oborim stolnu lampu...Razbila se u komadiće...Ma nije mi zbog lampe...al ova bila ručni rad ..keramika... i jos uspomena....
Nadam se da sam za danas ispunila normu....


25.09.2011

Imo je mnogo devojaka,
trčale za njim ,gubile glave,
on nije biro da li su crne,
smeđe ili plave.
Trošio život i srce svoje,
svakoj je sebe po malo dao.
Mladost je prošla i burni dani
a na njega je zaborav pao.
Sad hoda sam i nesretan,
leđa zgrbljena a kosa seda
pogled izgubljen.....
Prolaze kraj njega ,
bivše mu drage i unuke za ruku vode.
Kroz život nisu prošle same,
ponosno gradom one hode.
Njega ne vide ,jer on je prošlost,
trenutak neke daleke sreće.
Umreće sam i zaboravljen
niko mu neće doneti cveće
budisavcanka -buda



28.02.2016

Necu dozvoliti godinama

da secanje na tebe izbledi
iako je pogled,po nekad mutan
a kosa uveliko sedi.
Ne mogu da te iz srca izbrisem,
po nekad jos pisma ti pisem.
Pisma bez adrese,bez ulice i broja
u koja je utkana sva čeznja moja.
Sanjam.Često te sanjam,
uvek veseo,nasmejan,
i tako opijena snovima,
započnem,svaki novi dan.
budisavcanka-buda


20.08.2011

LJUBAV

Ispunite vaš život ljubavlju. Ali vi ćete reći: „Mi uvijek volimo.“ A ja vam kažem da veoma rijetko volite. Vi možda žudite za ljubavlju… a postoji velika razlika između to dvoje.

Voljeti i trebati ljubav su dvije veoma različite stvari. Mnogi od nas ostaju nalik djeci tokom cijelog života jer svi traže ljubav. Voljeti je veoma tajnovita stvar; a žudjeti za ljubavlju je veoma djetinjasta stvar. Mala djeca žele ljubav; oni rastu kada im majka daje ljubav. Oni trebaju ljubav i od drugih, takođe, zato ih porodica voli. Kada oni ostare, ako su muževi, oni trebaju ljubav od svojih supruga, a…


13.09.2011

Rade Šerbedžija

Zaboravi


Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim…


Blog
Blogi są aktualizowane co 5 minut