Osećam večeras, dok posmatram laste
i pupoljke rane,
kako srce moje polagano raste
k'o vidik u lepe, nasmejane dane;
kako s mladim biljem postaje sve veće
i lako k'o krilo,
i kako mu celo jedno nebo sreće
i pakao bola ne bi dosta bilo;
kako čezne za svim što bi život mog'o
lepog da mu dade,
i da mu ničega ne bi bilo mnogo:
tako su mu velike čežnje mu i nade.
Osećam, da dosad sve je bilo šala
moga srca vrela;
da još nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela;
Da…
OТУЂЕЊЕ
Бежиш из мојих мисли опет у мисли моје
Сва од душе тело ми сећањем узмеш лако
Мир и немири с нашом даљином тихо се споје
То зов тетреба у нама губи се полако
Губе се ноћи уз жижак наде проћердане
И стисак руке недодиру веома сличан
Свако од нас тек слути оног другог бездане
То бол постаде себично исувише личан
Постају сувишни дани испред нас и у нама
Било твоје и моје не дирне иста прича
Исто се сунце рађа – не на истим странама
То усред лета стеже нас сибирска зима цича
Стежу…
Prolaze dani,prolazi vreme,
sve se pretvara u prošlost snenu,
ostaji seæanja i uspomene
na ljubav jednu i jednu ženu.
Bore na licu i vlasi sede
doneæe život i tužno vreme,
ali iz mladosti,te slike blede
do kraja života pratiæe mene.
Kao u kamenu,kao u steni
urzana slova veèito traju,
tako æe seæanja što žive u meni
na lepe dane da me seæaju,
a ovo æe seæanje na tebe mila,
bolnu mi starost sreæom da krasi,
dok god me svest bude pratila
i varnica života se ne ugasi.
Z.Joviæ
Od jutros me poterao maler..Sednem za komp i da otvorim fejs...nemože....Nema šanse da uđem na svoj profil....Šta se desilo ne znam....
Uzmem karticu iz starog mobilnog..da prebacim u novi i ...ona blokirala....Ma nije mi zbog kartice ali taj broj imam već dugo...
Krenem da sklonim neke novine i oborim stolnu lampu...Razbila se u komadiće...Ma nije mi zbog lampe...al ova bila ručni rad ..keramika... i jos uspomena....
Nadam se da sam za danas ispunila normu....
Imo je mnogo devojaka,
trčale za njim ,gubile glave,
on nije biro da li su crne,
smeđe ili plave.
Trošio život i srce svoje,
svakoj je sebe po malo dao.
Mladost je prošla i burni dani
a na njega je zaborav pao.
Sad hoda sam i nesretan,
leđa zgrbljena a kosa seda
pogled izgubljen.....
Prolaze kraj njega ,
bivše mu drage i unuke za ruku vode.
Kroz život nisu prošle same,
ponosno gradom one hode.
Njega ne vide ,jer on je prošlost,
trenutak neke daleke sreće.
Umreće sam i zaboravljen
niko mu neće doneti cveće
budisavcanka -buda
Necu dozvoliti godinama