Eto,nekada dođe takav dan - kao danas - dan za plakanje .....
Ne znam šta me čeka sutra ,ali znam da sam danas razrešila neke dileme,zatvorila neka vrata i krenula dalje .... Uz tugu,suze i bol .... Jer znam da tako mora,da tako treba ....
Jednog dana ću biti srećna .... Uopšte nemam nekih sumnji u to .... A do toga dana - mnoga će vrata biti zatvorena i mnogo će se suza izliti ..... Vredeće za tu sreću - apsolutno sam sigurna u to ..... :)
Imao sam babu i dedu koji su imali cudan mir kad je zivot u pitanju, mislim da je to vera, vera u Boga.
Imam roditelje koji imaju cudan mir neizbeznosti kad je zivot i smrt u pitanju, valjda iskustvo posle smrti sopstvenih roditelja.
Valjda zato vise postujem dane zivota nego sto odvajam vreme za postovanje posle smrti...I nesebicnost i sebicnost gorenavedenih mi pokazuju da zele da ispunim dan svojim delom a ne posthumnom tugom.
Ima istine u tome što kažeš .... Kao što rekoh - nakupilo mi se svega i svačega u poslednjih par godina ne plakanja ,pa sam onda odvojila vreme za plakanje i isplakala se za sve .... Sada se osećam bolje ....
*HI* *OK* :D *ROSE* *DRINK* *YES*
Hvala drug :)
Isplači se uz čašu vina a onda osmeh na lice i kroz život!
Nikada se ne zna šta sutra donosi
Nemoj da te život prevari,prevari ti njega:)
Napred!
Hvala drugarice :) .... Poslušaću te ....