Smrt popa Mila Jovovica

U danima kad na Nikšić Crnogorci udariše
kad bijahu došli dani da ne bude Turski vise
U logoru Crnogorskom, pokraj kule Lekovića
neko knjazu okleveta popa Mila Jovovića
A knjaz Mila dozivaše, uz prisustvo svih vojvoda,
pa mu reče - pope Milo, nit' si vino, nit' si voda
Kad to čuše pope Milo poleće mu sablji ruka,
a dva oka k'o strijele sijevnuše u hajduka
Vojvode se uplašiše od izgleda vuka gorskog,
da oružje ne potegne na vladara crnogorskog
Kao da mu oštrim mačem srce muško rasiječe
pa zavika, gospodaru Bog sa tobom, sta to reče
Te ljutito napustio gospodara i vojvode,
i pod šator svoj svileni sa mislima teškim ode
Pa u ljutnji gusle zgrabi odjeknuše tanke strune,
kliknu Milo kao soko te se majkom Cetnom kune
Da ce poći u grad Nikšić, sam bez i kog istog dana
i na megdan pozvat' silnog Mušovića kapetana
Baci gusle, uzja' vranca, preko Zete pređe vode
i na hatu pomamnome preko polja gradu ode
Leti vranac niz rastoke kao da ga nose krila
no s bedema turska straža opazila popa Mila
A pop Milo sve je bliže do Turaka i šanaca
pod sobom je zamorio bijesnoga svoga vranca
Kao sto mu dolikuje bira turske porodice
na najtvrđe ide šance na najljuće gradske zlice
Pa ako bi poginuo da pogine od junaka
od čuvenih i priznatih Idrizovih potomaka
Ustavi ga turska straža na kapiju kod Nikšića
kaza im se i naredi zovite mi Mušovića
Kada čuše Turci ko je potrčaše kapetanu
malo zatim i Mušović na kapiju gradsku stanu
Pa kad vidje popa Mila na bijesnom vrancu svome
dolasku se iznenadnom obradova njegovome
Otkud jutros Jovoviću veselijem glasom reče
zar od knjaza crnogorskog u moj tvrdi grad uteče
Primamo te objeručke sve ćemo ti oprostiti
životu ti, harambašo vjeruj neće ništa biti
Planu Milo, dosta vise, ne budali bez potrebe
ja sam doša kapetane da na megdan zovem tebe
No se spremi i izađi, biraj mjesto za megdana
te rijeci kao munja pogodiše kapetana
Preblijedje pred hajdukom iz junačke Markovine
jer je znao da od sablje njegove se lako gine
Ne smije megdan da prihvati prepade se svojoj glavi
a na slavu i na prošlost kuce svoje zaboravi
Već u strahu kukavički znak na kulu straži dade
jeknu plotun sa glavice, pop pogođen s konja pade
Vranac pregnu i pobježe natrag preko vode Zete
a na Mila sa sabljama niz glavicu Turci lete
Pa se grabe ko ce prije manut sabljom po sokolu
za čije je ime čuo i car Hamid u Stambolu
Na mrtvoga popa stiže Ferizović Hasan prvi
zviznu sablja, glava pade uz točenu lokvu krvi

Na najveću gradsku kulu na vrh hana Mušovića
istaknuše Turci glavu popa Mila Jovovića
Sa strzovog, oštrog kolca gleda Milo sa visine
kako mu se Turci zore i po gradu šenluk čine
A gavran se, crna ptica obradova iznenada
kad krvavu vidje glavu pa se vije iznad grada
Primiče se iznad cabre da na bedem padne tvrdi
po starijem navikama mušku glavu da nagrdi
A krijući iz harema kroz pendžere vire bule
da čuvenu vide glavu srpskog popa na vrh kule
Smrt popa Mila, popa Mila Jovovića

by Rambo Amadeus

Lubię to! 3