1987.
U tišini senovite štale,
bik posmatra kravu ispod
oka:
„-
Dopusti mi mala, ko o šale,
da napravim barem 2-3
skoka.“
Lagano se krava ka zidu
primače,
gledajući osmeh na
bikovom licu:
„-
Ako ti se već toliko skače,
najbolje da odeš na
Planicu.“
Tama mu je skroz na oči
pala,
udis'o je njen miris i
vlagu:
„-
Ja sam samo štalski jebač mala,
zar ti više ličim na
Ulagu?!“
„ Daj
Rudonja 'ajde malo splasni,
pa navrati sutra opet
bolje,
zar ne vidiš da mi
estrus kasni,
i da nešto nisam dobre
volje.“
Sanjao je bičina te
noći,
da ga maze njeni rogovi i
koža,
nije znao da će
stvarnost doći
u obliku oštrog
mesarevog noža.
Na razie nie ma żadnych komentarzy.
Dodaj komentarz aby rozpocząć dyskusję!