Trebalo je preživeti jučerašnji dan u Novom Sadu.
Kiša, grad, poplava.
Toliko sam se bila uplašila za sve svoje mile i drage. Smirila sam se tek kad sam se čula sa svima i saznala da su svi živi i zdravi.
Naravno, na kraju sam za tu brigu dobila nagradu.
Druga.
Sjaj u očima.
Meni od toga više ne treba.
ja sam se prehladila, ali neka.
Ja sam borac i izvući ću se.
Neka se svi ti grehovi sruče na moju glavu.
Izdržaću.
Nisam baš Samson, ali imam jaka leđa.
I gustu kosu, sveže stepenasto ošišanu.
Živela moja frizerka!
=-O
Dobro je da si samo čuo. Ko preživi, pričaće!