AKO NEKOGAS VIDIS ZALJUBENA DVOJKA SETI SE *NAS*,AKO NEKOGAS VIDIS
ISKRI MEGU NIV SETI SE NA NASATA LJUBOV...AKO NEKOGAS VIDIS
ZALJUBENI OCI SETI SE NA MOJOT POGLED ...AKO NEKOGAS VKUSIS USNI
VRELI SETI SE KOGA USNITE MOI GI BAKNUVASE...AKO NEKOGAS POVTORNO SE
VLJUBIS SETI SE NA ***MENE***!!!
... gi zatvoram ocite. Povtorno celata treperam od bes zatoa sto
dozvoliv da bides moj a ti me ponizi i povredi kako nikoj drug pred toa.
Sega se nadevam deka vremeto ke izleci se no dlaboko vo sebe posakuvam
da patis i ti barem samo na moment. Posakuvam da sum solza koja poleka
se sozdava vo tvoite pedavnicki i licemerni oci, sekoj del od mene
dlaboko da te pece vo tvoeto srce i barem malku da predizvika bolka vo
tvojata dusa, bolka na omraza ili ljubov. A potoa poleka da go zarobam
tvoeto oko i da mu dadam izgled ko…
I uste nekolku tazni minuti, casovi, denovi... Nekolku
ili beskonecno. Tolku prasanja a nieden odgovor. Temnina... sivilo...
taga... Malku se ovie zborovi za da se objasni kako se cuvstvuvam.
Tonam a se prasuvam: do koga?... zosto?... so sto zasluziv?... Solzi se
slevaat po moeto lice no ne mozam da gi sopram ovoj pat. Ni ovoj pat ni
nikogas. Bes, omraza i prezir mi gi prezemaa srceto. Sama sum nekade
daleku, zaboravam na se a se lazam. Bolkata me ubiva. Zosto povtorno?
Kolku samo bev naivna, zanesena, srekna a sega tazna, povredena, i
skrsena. Samata sum vinovna sto ja zapocnav ovaa…
Сеуште те сакам!
Беше убава есенска ноќ, со многу ѕвезди и сјајна месечина. Беше ноќ осветлена од тебе, од твојата беспрекорно
бисерна насмевка. Ноќ кога те сретнав и те засакав.Те сакав со љубов од која не се јаде, не се пие, не се спие.
Кога си замина и станав свесна дека можеби никогаш повеќе нема да те видам, почнав да се присетувам... Влезе,
среќен и безгрижен ниту една нишка на грижа, страв или сомневање да ја наруши хармоничната насмевка што се чинеше
неизбришлива од твоето мило убво лице. Се поздрави со сите, но кога дојде…