Svakog jutra kada se budim isto pitam se...
Ko je ona kada još uvek u mom srcu stanuje...
I tako..ona i ja,iz ovog kruga bez sna,
sa puno slatkih želja izlazimo...
Kaže...na dlanu ne vidi me...
A ja necu ništa ...osim nje !
Svo vreme ovog sveta bi moglo biti naše...
Nisam tužan...ponekad takvo je lice...
Dok sedim...dok sanjam i cekam...
Da kažeš mi...zagrli me,nežno poljubi,i voli me !
A šta ako Ti ja šapnem sad...
Neke reci koje nisi cula nikad pre,
koje Te probude i podsete,da možda mi poneki put...
šapnemo reci koje nismo nikad pre govorili...
A one tako lepo zvuce...VOLIM TE !
Još nema komentara.
Ostavi komentar, započni diskusiju!