Iz razmišljanja šta činiti dalje, prenu me novo razmišljanje o najdubljem strahu koje se krije u svakome od nas. To su razmišljanja od kojih niko od nas ne može pobeći.
Pred nama je deo razmišljanja Nelsona Mendele i svakako je vredno pročitati.
Naš najdublji strah nije taj da smo neadekvatni. Naš najdublji strah je da smo moćni preko mere.Naša nas svetlost plaši a ne tama. Mi se pitamo: ''Ko sam ja da budem briljantan, divan, nadaren i poznat?'' U stvari, ko sam ja da ne budem sve to? Ti si božje dete. To što se praviš da si beznačajan, ne služi svetu.
Nema ničeg prosvetljenog u umanjivanju sopstvene vrednosti da se drugi ne bi osećali nesigurno u tvom društvu.
Rođeni smo da pokažemo slavu Bogu unutar nas. I to ne samo u nekom od nas, nego u svakom od nas.
I kad dopustimo da naša svetlost zasija, mi nesvesno dajemo drugima dozvolu da urade to isto.
Kad se oslobodimo sopstvenog straha, naše prisustvo automatski oslobađa druge.
Nelson Mendela, 1994. godine
*OK* *THUMBS UP* *YES*
*YES* :-)
А шта ако клевеће и лаже? :Д
Ako kleveće, neka laže! :D
Није нико.
ne možeš znati dok ti to neko ne kaže :D
Ја знам да сам безначајан.
ko ti je rekao?